“Vukovi umiru sami”
by  Boris Novkovic

Tisina k'o sidro veze mrak
U meni polako kopni strah
Ovaj ljubav je bila providenje
Nije ovo moje vrijeme

Do zore je ostao jos koji sat
A vani nemir, k'o da je rat
Oblacim kaput i odlazim
Da sve zaboravim

I opet Dunavom plove brodovi
Ti vise za mene ne brini
K'o lisce sam, vjetar me raznosi
Vukovi umiru sami

I opet Dunavom plove brodovi
Ti vise za mene ne brini
K'o lisce sam, vjetar me raznosi
Vukovi umiru sami

Tisina k'o sidro veze mrak
U meni polako kopni strah
Oblacim kaput i odlazim
Da sve zaboravim

I opet Dunavom plove brodovi
Ti vise za mene ne brini
K'o lisce sam, vjetar me raznosi
Vukovi umiru sami

(Dunavom, Dunavom, Dunavom...)

I opet Dunavom plove brodovi
Ti vise za mene ne brini
K'o lisce sam, vjetar me raznosi
Vukovi umiru sami

K'o lisce sam, vjetar me raznosi
Vukovi umiru sami!